Nismo svesni koliko smo nesvesni, ekološki. A pojam ekološke svesti se u današnje vreme toliko često koristi. Pod parolom toliko nužnog širenja (ili podizanja) ekološke svesti nudi nam se (i prodaje) mnogo toga. Predavanja, radionice, kampovi, seminari. Gotovo da nema dana u godini a da se negde u Srbiji, pre svega u većim gradskim centrima, ali sve više i u manjim sredinama, ne održava takav jedan događaj.
U vreme kada su se uveliko oglasila sva zvona koja upozoravaju na loše zdravlje naše planete, ovakav trend u društvu mogao bi se smatrati ne pozitivnim i pohvalnim, već jednostavno nužnim. Međutim, treba se zapitati, koliko su takve aktivnosti efikasne? U kojoj meri ostvaruju postavljeni cilj, a na kraju i u kojoj meri opravdavaju uložena sredstva, koja se iz raznih fondova u tu svrhu crpe i uopšte nisu bezazlena?
Nažalost, u toj sferi, slobodno možemo reći, poslovanja, mnogo je pojedinaca, pa i čitavih organizacija vladinih ii nevladinih, nedovoljno stručnih i motivisanih, pa čak i ekološki potpuno neosvešćenih, koje na sebe preuzimaju toliko bitnu ulogu ‘’podizanja ekološke svesti’’. Prava je vrlina i veliki izazov preneti svoje znanje nekome, a zamislite tek koji problem nastaje kada nekoga treba da podučite nečemu što ni sami ne znate? U ostalom, zamislite da vam umesto zubara, po usnoj duplji čeprka stolar, a da mesar radi posao hirurga. A ovde nije reč o nekoj sporednoj materiji, bez koje možemo da nesmetano koračamo kroz život. Ako ne naučimo da koračamo ekološki ispravno, spotaknućemo se o plodove sopstvenog nemara i pasti tako jako, da ćemo samo uz mnogo sreće proći teško povređeni, a ne zauvek nestali (mrtvi, ustručavam se da kažem).
I tako, dokle god budemo dopuštali da nam ekološku svest podižu oni čija je svest niža od krvnog pritiska skuvane kokoške, ljudi koji su svoj životni put usmerili u tom pravcu, nespremni da se gušaju sa tim ekološkim biznismenima, tražiće alternativne izvore energije (dipl. ekolog koji za život zarađuje prodajući cigarete i novine na trafici prim. aut. ).
Razmišlja: Nanić Ilija
Zaustavimo prodaju ugroženih biljaka u Novom Sadu!
Aktivan vikend
Saopštenje za javnost o istupanju iz organizacije kampa na Staroj
Saopštenje Asocijacije za očuvanje i održivi razvoj Stare planine
Danas je nastupilo opšte ludilo koje je dobilo i svoj stručni naziv, a to je zeleno bojenje, gde svi ubacuju taj termin EKO u svojim proizvodima, nazivima preduzeća, a nadam se da će se uskoro pojaviti i moderna imena tipa EKOmilan, MilEKOman, MilanEKO i tako dalje… Mislim da bi trebalo uraditi jedan veliki projekat, medijski odlično propraćen ne bi li ljudi čuli šta zapravo znači EKOLOGIJA i sam pojam EKO. Do nekle mogu razumeti ekokamp, ekofond, ekokese, ali ekosir nikako ne znam šta je.
Potpuno se slazem sa komentarom od 19. aprila. Sve je eko. Od deratizacije (u Beogradu se placa uz komunalije eko taksa). Sve je stupidno posto je ekologija disciplina u okviru biologije kao nauke. Sada popularno “organska hrana”. Pa valjda je sva hrana organska koja se u nasim crevima svari. To sto ima aditiva je drugo pitanje. O cistoj hrani u Srbiji i ostalim glupostima netreba raspravljati posto je cela zemlja deponija.