Nismo svesni koliko smo nesvesni, ekološki. A pojam ekološke svesti se u današnje vreme toliko često koristi. Pod parolom toliko nužnog širenja (ili podizanja) ekološke svesti nudi nam se (i prodaje) mnogo toga. Predavanja, radionice, kampovi, seminari. Gotovo da nema dana u godini a da se negde u Srbiji, pre svega u većim gradskim centrima, ali sve više i u manjim sredinama, ne održava takav jedan događaj.

U vreme kada su se uveliko oglasila sva zvona koja upozoravaju na loše zdravlje naše planete, ovakav trend u društvu mogao bi se smatrati ne pozitivnim i pohvalnim, već jednostavno nužnim. Međutim, treba se zapitati, koliko su takve aktivnosti efikasne? U kojoj meri ostvaruju postavljeni cilj, a na kraju i u kojoj meri opravdavaju uložena sredstva, koja se iz raznih fondova u tu svrhu crpe i uopšte nisu bezazlena?

Nažalost, u toj sferi, slobodno možemo reći, poslovanja, mnogo je pojedinaca, pa i čitavih  organizacija vladinih ii nevladinih,  nedovoljno stručnih i motivisanih, pa čak i ekološki potpuno neosvešćenih, koje na sebe preuzimaju toliko bitnu ulogu ‘’podizanja ekološke svesti’’. Prava je vrlina i veliki izazov preneti svoje znanje nekome, a zamislite tek koji problem nastaje kada nekoga treba da podučite nečemu što ni sami ne znate? U ostalom, zamislite da vam umesto zubara, po usnoj duplji čeprka stolar, a da mesar radi posao hirurga. A ovde nije reč o nekoj sporednoj materiji, bez koje možemo da  nesmetano koračamo kroz život.  Ako ne naučimo da koračamo ekološki ispravno, spotaknućemo se o plodove sopstvenog nemara i pasti tako jako, da ćemo samo uz mnogo sreće proći teško povređeni, a ne zauvek nestali (mrtvi, ustručavam se da kažem).

I tako, dokle god budemo dopuštali da nam ekološku svest podižu oni čija je svest niža od krvnog pritiska skuvane kokoške, ljudi koji su svoj životni put usmerili u tom pravcu, nespremni da se gušaju sa tim ekološkim biznismenima, tražiće alternativne izvore energije (dipl. ekolog koji za život zarađuje prodajući cigarete i novine na trafici prim. aut. ).

Razmišlja: Nanić Ilija

2 Comments

  • posmatrač says:

    Danas je nastupilo opšte ludilo koje je dobilo i svoj stručni naziv, a to je zeleno bojenje, gde svi ubacuju taj termin EKO u svojim proizvodima, nazivima preduzeća, a nadam se da će se uskoro pojaviti i moderna imena tipa EKOmilan, MilEKOman, MilanEKO i tako dalje… Mislim da bi trebalo uraditi jedan veliki projekat, medijski odlično propraćen ne bi li ljudi čuli šta zapravo znači EKOLOGIJA i sam pojam EKO. Do nekle mogu razumeti ekokamp, ekofond, ekokese, ali ekosir nikako ne znam šta je.

  • Dr. Miroslav Demajo says:

    Potpuno se slazem sa komentarom od 19. aprila. Sve je eko. Od deratizacije (u Beogradu se placa uz komunalije eko taksa). Sve je stupidno posto je ekologija disciplina u okviru biologije kao nauke. Sada popularno “organska hrana”. Pa valjda je sva hrana organska koja se u nasim crevima svari. To sto ima aditiva je drugo pitanje. O cistoj hrani u Srbiji i ostalim glupostima netreba raspravljati posto je cela zemlja deponija.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*